19

487 43 8
                                    

"Kada si mislio da mi kažeš za Gačića i onu osvetu koju planiraš?" umesto očekivanog poljupca, dobijem ljutit pogled i pitanje koje nikako nisam očekivao i to čim je sela u auto

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

"Kada si mislio da mi kažeš za Gačića i onu osvetu koju planiraš?" umesto očekivanog poljupca, dobijem ljutit pogled i pitanje koje nikako nisam očekivao i to čim je sela u auto. Ne moram da budem vidovit da bih znao ko joj je rekao. Njegoš i Katarina dele tu odgovornost. "Pitala sam nešto! Ne gledaj me ko krava mrtvo tele već mi odgovori."

"Nađa, ne započinji." pun mi je kurac istih priča koje slušam danima unazad. Osvetiću sestru i kraj. "Niko me neće sprečiti da završim to što sam zamislio."

"Da ne započinjem?" zaurla na mene. "Konstantine, srećo moja, ne idi mi na živce. Nećeš se nikome svetiti. Krsta mi pravoslavnog, nećeš! O čemu ti bre uopšte razmišljaš kada ti je na umu da udariš na Gačićevog sina! Kretenu, udarićeš na sina ministra unutrašnjih poslova! Satraće te!"

"Neka me satre! Puca mi kurac i da me ubije, ne brinem se za to. Ja nemam šta više da izgubim! Otkad nema Varvare ja nemam šta da izgubim! Zašto me ni ti ne razumeš?"

"Tvoja osveta neće vratiti Varju među žive! Tvoja osveta neće usrećiti Varvaru ni na koji način! Ti nemaš šta da izgubiš, ali šta je sa mnom? Šta je s Nikolajem? Sa Katarinom? Svi mi možemo da izgubimo tebe, zar te ni to ne brine? Zar uopšte ne misliš o nama? O tvojoj majci, tvom najboljem drugu, zar ne razmišljaš o meni?" ne! Ne može i ne sme da igra na kartu mojih osećanja prema njoj. Ne sme ovo da mi radi. Zveknem volan pesnicom ali se veštica ni centimetar nije pomerila od mog lica. "Toliko želiš osvetu? Osveti im se sudskim putem. Nađi boljeg advokata od Vićentijevića! Svakako on nije ni za kurac sposoban! Šta ako ti se nešto bude dogodilo?"

"Igraš prljavu igru Nadežda." opomenem je i maknem rukom njenu glavu od svoje pa počnem da vozim konačno. "Ne možeš da igraš na kartu mojih osećanja prema tebi. Nije fer. I neću dići ruke od Varvare nikada. Uradiću pravu stvar."

"Ubiti drugog čoveka je po tebi prava stvar?"

"On nije čovek, on je monstrum! Nije jebeno nedužan! Ubio mi je sestru, ženo!" oboje urlamo i mislim da izgledamo kao ludaci dok stojimo na semaforu i mlatimo rukama, ali moram da joj objasnim i utuvim u glavu da Pavle Gačić nije siroto i nedužno stvorenje kakvim se predstavlja. "Nemoj me terati da ga ubijem dok je još u bolnici."

"Mogu da razumem da ti nije dovoljno stalo do mene. Ali da ti nije stalo do rođene majke i Nikolaja sa kojim si ceo život proveo? Konstantine, onog dana kada je Varja poginula u svima nama je nešto umrlo. Nisi ti jedini koji pati za njom. Šta ćemo mi da radimo ako i tebe ubiju? Šta će onda Katarina da radi? Misliš li da je njoj lako? Misliš li da i ona nije poželela u momentima da ih sve pobije? Grešiš. Jeste i u to sam sto posto uverena. Ali to nije način na koji bi se ovo rešilo."

"Preteruješ sada, naravno da mi je stalo do tebe. Zar misliš da te ne volim? Verujte mi bar malo, sve sam već isplanirao, i ako ne želite da mi pomognete u tome, nemojte mi brate ni odmagati." uradiću po svom taman crko.

"Ako ti je stalo do mene i ako me voliš, pokaži mi to. Ovo je odlična prilika da mi pokažeš koliko ti je zaista stalo i koliko me zaista voliš."

"Čekaj.. ti si ozbiljna?" ne verujem šta mi priča ova devojka. "Nateraćeš me da biram između tebe i moje sestre? Nisam se tome nadao od tebe Nadežda. Mislio sam da ćeš biti uz mene u ovom trenutku. Zašto ti meni sad ne bi pokazala koliko me voliš?" sada sam već ljut. Od svih sam negde i očekivao da će me sprečavati. Ali nadao sam se da će bar Nađa biti uz mene kada joj sve objasnim. Pogrešio sam.

"Ja tebi i pokazujem koliko te volim! Ne pričam ovo zato što te mrzim idiote! Ti vidiš samo ono što želiš da vidiš a ostalo te ne zanima. Bar pokušaj da se staviš u Katarininu poziciju. Izgubila je ćerku, zar misliš da bi bila presrećna ako bi i sina izgubila tek tako?"

"Ti mene teraš da biram! Neću da biram između Varje i tebe. Moj konačan odgovor mislim da ti se baš i ne bi dopao, Nađa. Probaj ti da se staviš u moju poziciju. Moje najrođenije više ne diše. Ja više nikoga nemam! Ti imaš veliku porodicu, celu gomilu braće i sestara a ja sam imao samo Varvaru!" to je ono što me i boli najviše od svega. Uvek smo bili samo Varja i ja. Mislim, bili su tu Niko i Nađa kao i svi njihovi rođaci, ali Varja je jedina bila moja krv. Dobro, i Jelena, ali ona je jako daleko i do skoro smo se viđali samo dva ili tri puta godišnje.

"Ne lupetaj Kosta!" zaustavim auto na nekom napuštenom parkingu i pogledam je. Zaplakaće. "Ti si uvek imao nas. Uvek su tu bili Niko i Nata! Uvek sam tu bila ja. I uvek ćemo biti tu. Ja ću uvek biti tu, ali odustani od te glupe osvete molim te!" skupi ruke ispred mojih očiju kao da me zaista moli. Ne! Neću odustati. Nikada.

"Glupa osveta? Nađa ideš mi na živce već! Kako uopšte možeš tako da pričaš?" izbaciću je iz auta ako ne prestane!

"Mogu!" drekne i tada joj prva suza sklizne niz obraz a za njom i druga, pa treća pa onda ceo potok suza. "Šta ću ja ako ti se nešto desi? Neću preživeti to, ja ne mogu i ne smem da ostanem bez tebe! Shvati da se brinem za tebe!"

Nešto me žacne u grudima pa je privučem čvrsto je držeći u rukama. "Nađa, ljubavi, srećo moja.. Moraš da mi veruješ. Znam šta radim, samo mi veruj." glasnije zajeca i skloni se od mene udarajući me po grudima.

"Za nedelju dana mi je rođendan Konstantine. Imaš nedelju dana da se odlučiš da li želiš mene ili želiš tu prokletu, glupu osvetu koja te je zaslepela. Ako se ne pojaviš na tom slavlju, znaj da je s nama gotovo. Doviđenja sada!" uhvatim je za ruku kada krene da izađe iz kola ne verujući šta je upravo rekla.

"Nadežda gde ćeš?!" to je sve što uspem da izustim.

"Kući Konstantine, kući!"

"Odvešću te ja."

"Nećeš." odbije i izvuče ruku iz moje. "Nećeš ti nigde da me voziš. Zapamti, nedelju dana. Nakon toga je sve među nama gotovo, zauvek. Sam si to tražio." reče i zalupi vratima. S obe šake udarim po volanu.

"U kurac sve! Šta sada da radim?" stvarno, šta sada da radim? Ne mogu da ostanem bez Nađe a s druge strane, ne mogu tek tako da pustim Varvarinog ubicu da uživa u životu dok ona trune svakim danom sve više i više. Šta uraditi? Koga izabrati? Nisam pametan.

Pred Konstantinom je velika muka, čini se? 🤭🤔
Uživajte drage moje, kad ja već ne mogu. Ljubim vas puno i čitamo se ponovo uskoro. 😚🥰❤️

Niko kao ona (Nadežda & Konstantin)Where stories live. Discover now