17

566 39 15
                                    

"Mama otkud ti?" nervozno se nasmejem gledajući je kako prelazi pogledom po mojoj dnevnoj sobi

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

"Mama otkud ti?" nervozno se nasmejem gledajući je kako prelazi pogledom po mojoj dnevnoj sobi. Šta traži ova ovde žena i da li je moguće da je Katarina Karadžić došla negde nenajavljena? Rođena majka se uvek najavi kad dolazi kod mene. Čudno, znam. Tata mi samo bane i izvuče me iz kreveta ne mareći za to da li sam u istom sam ili sa nekim drugim. Čak ga nije briga ni da li imam gaće na sebi. "Koga tražiš aman?"

Žustro se okrene prema meni i ošamari me pogledom. Šta sam uradio sada? "Proveravam da li si sam, pre nego li te udavim, Konstantine."

"Da me udaviš? Ali zašto? Nisam uradio ništa." vraćam film unazad i ne mogu da se setim da li sam u skorije vreme napravio neko sranje. Siguran sam da nisam, ali Kaja je ljuta na mene. A ne valja kada je Kaja ljuta na mene. "I zar ne vidiš da sam u gaćama ženo? Mogla si i malo ranije da dođeš. Spremam se za spavanje." deset sati uveče. Propao sam. Nekada sam u ovo vreme izlazio u neku jebačinu a sada se spremam za krevet i nadam se da ću sanjati onog malog, crnokosog zvrka koji tako vešto okupira moje misli i krade mi dušu. Najslađi i najlepši okupator na svetu.

"Sve ti verujem, nevinašce majkino." namršti se dok seda u fotelju i podiže noge na sto. "U deset uveče nisi legao ni kada si u osnovnu školu išao."

"Dobro majka, kaži mi šta sam uradio pa si baš sada ljuta na mene? Umoran sam i želim da spavam." ni sam ne verujem da ovo izgovaram. Kako bi mi onda ona verovala. "Ti nikada ne dolaziš nenajavljena. A ja sam u gaćama.."

"Ja sam te rodila Konstantine." prekine me. "Videla sam sve tvoje delove tela mnogo pre nego što si ti tih istih delova tela postao svestan. Zato ne seri, već sedi da pričamo."

Kao ris je besna na mene, nije pametno da je nerviram sada još više. Onako razgaćen sednem u fotelju preko puta nje. Katarina kada se naljuti, moli Boga da joj ne budeš u blizini, u suštini nikada ne znaš kada će te zviznuti u glavu. Fina žena sve dok joj ne uzjašeš živac.

"Onom tvom ocu degeneriku sam već očitala bukvicu, a sada i tebe da čujem sine majkin." dakle i Matej je u istom sosu kao ja. Sada znam zašto je ljuta.

"Majka pre nego što me ubiješ, hoću da znaš da sve što smo tata i ja uradili od Varjine smrti, uradili smo da se ti ne bi nervirala i sekirala. Prekjuče me je zvao Vićko i rekao da ne vredi ići dalje. Jake su im veze i nema nikakve šanse da će bilo ko od njih otići na robiju."

"Nisam luda Konstantine. Znam ja da od njihove robije nema ništa, ali neću dići ruke od svoje ćerke. Odakle vama ideja da ću ja dopustiti da se povuče tužba? Mogu da razumem Vićka, Varvara njemu nije ništa. Ali Mateja i tebe ne mogu da razumem. Da li ste ludi vas dvojica ili sam luda ja?" obriše mokar obraz i zabaci glavu unazad u pokušaju da zadrži onaj jecaj iz dubine duše. "Samo želim pravdu za svoje dete, sine. Nadam se da ti nikada nećeš saznati kakav je osećaj izgubiti nešto toliko dragoceno i vredno. Za ova dva meseca ostarila sam bar deset godina, zašto me ne razumete?"

"Osetio sam isto što si i ti, mama." namrštim se. "Misliš da je meni lako bez Varvare? Da sam srećan što je više nema? I ja sam izgubio nešto najdragocenije što sam imao. Misliš da mi je lako gledati Nikolaja i Nadeždu zajedno? Misliš da ne bih želeo da zagrlim Varju bar još jednom? Grešiš Katarina. Baš sve na svetu bih dao za to. Zato nemoj da budeš sebična i da teraš svoje. Osvetiću ja Varvaru na moj način ali sa tužbom prekidamo sutra. Tu je kraj priče."

"Ne znaš ti ništa o životu. Isti si otac, sve bi on rešio na svoj način! Ne možeš na nasilje da vratiš nasiljem. Ne možeš da osvetiš mrtvu sestru tako što ćeš i ti nekoga ubiti." ubrzo izađe iz stana uz besno treskanje vratima. Da, ja mogu da osvetim svoju sestru. I da, uradiću to.

Često se zamislim šta bi bilo da se tog jutra nismo posvađali? Možda bi ona sada bila s nama. Da sam je lepo, po svome, ubacio u auto i odvezao na faks ovo je moglo možda i da se izbegne. Ali guska tvrdoglava htela je motorom. Pustio sam je da ide motorom sa željom da se smrzne i kaže kako sam ipak bio u pravu. Nisam želeo da pogine i više se nikada ne vrati kući. Nisam želeo da me celog života boli duša za njom. Zbog jednog kretena sa kupljenom vozačkom, moja mala sestrica više ne diše. Snimci sa sigurnosnih kamera jasno su pokazali da Varja nije izazvala sudar. Mali imbecil zakucao se u nju otpozadi i smrskao je celu zajedno sa motorom. On se izvukao uz nekoliko težih povreda i još uvek je u bolnici pod zaštitom pandura. Što me ne čudi. Ipak je on sinčić gospodina ministra. A ja strpljivo čekam njegov izlazak iz iste. Neće ga spasiti ni predsednik lično a ni njegov nesposobni tatica. Ja ne pravim propuste i ne ostavljam tragove. Uvek sam minimum za pet koraka ispred svih drugih. Ja sam Konstantin Karadžić, senka Nikolaja Petrovića. Čovek koji sve zna i sve vidi. Čovek koji kao mačka leti preko prepreka. Čovek koji na prstima hoda po zemlji sve dok ne stigne do konačnog cilja. Miloš mi nije ni do kolena i to je svima odavno jasno, ali Miloš me je baš svemu naučio. Zato ga poštujem više nego Njegoša.

Ja sam Konstantin, Varvarnin brat željan osvete. Na grobu sam joj se zakleo da ću je osvetiti. I hoću. Hoću taman mi to poslednje bilo.

Niko kao ona (Nadežda & Konstantin)Where stories live. Discover now