Postala mu je sve u onom momentu kada mu nije trebao niko, kada nije želeo nikog. I bila mu je zabranjena a zabranjeno je oduvek bilo i najslađe.
•Priča je samo moje vlasništvo, plod moje mašte i svaka sličnost sa stvarnim događajima i ličnostima j...
Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
"Nataša bre! Zar ne misliš da si višak ovde trenutno?" drekne Kole i sakrije me svojim telom kada nam Nataša uđe u sobu sa tanjirićima na kojima se nalaze palačinke. "Ne verujem.."
"Ne drami." odbrusi mu Nata. "To je moja sestra, sve što si ti video na njoj, videla sam i ja. Mnogo, mnogo pre tebe. Možeš da se opustiš." zeza ga. Istina je da se Nataša, Varvara, Neda, Vera i ja nikada nismo krile jedna od druge. Možda to deluje malo bizarno, ali uvek smo se osećale sigurno jedna sa drugom i sve što imam ja, imaju i one. Na kraju krajeva, Taša, Neda, Veronika i ja smo sestre. Zašto bi mi dođavola bilo neprijatno ispred mojih sestara? Varja je takođe bila jedna od nas. Bila nam je sestra.
"Eto sad mi je puno lakše." prevrne očima i iznenađeno me pogleda pošto ga gurnem sa sebe i izvučem se iz kreveta kao da Nataša nije tu. Polugola. "Šta ti izvini radiš?"
"Hoću da jedem palačinke." slegnem ramenima.
"U brusu i gaćicama? Ispred Nataše?" upita merkajući me.
"Da Konstantine. Ispred Nataše." ponovim njegove reči. "Da nemaš možda nešto protiv toga?"
"Jeste li svesne koliko ste jezive zapravo?"
"Jesi li ti svestan koliko nas obe boli kurac za tvoje mišljenje dragi naš Kolence? Pusti nas da uživamo u hrani. I smiri malo doživljaj, naravno da se ne stidimo jedna ispred druge. Najrođeniji smo rod." pošto vidi da nema šanse da nas pobedi u ovome, podigne ruke u vazduh i ustane iz kreveta, pa se onako u gaćama odgega iz sobe sa svojim tanjirom u rukama. "Jedna velika, debela napast." mumla Taša i seda na krevet na kome sam se do malopre valjala sa svojim dečkom. Dobro, teška srca priznajem da možda jesmo malo, ali onako, jednu trunčicu čudne. Ili što Konstantin kaže, jezive.
"Ne pričaj tako o njemu." brecnem se. "Nije debeo." dodam naposletku i nasmejem je.
"Dobro, jedna velika, prezgodna napast." ispravi se a ja se složim s njom klimnuvši glavom. "Kakva je to zver od dečka. Sat i četrdeset minuta ste proveli u sobi, a svega deset minuta od sveg tog vremena je bila tišina."
Ugrizem se za usnu kad to kaže. Zaboravili smo da je Nataša tu i možda bili malko glasniji od prihvatljivog. "Koliko toga si tačno čula?" osetim kako rumenim. Zaboravila sam na sestru. Kretenuša.
"Sestrice sve sam čula." zakikoće se zloćkasto. "Nisam mogla ni da pretpostavim u kakvoj je formi zapravo sve do danas, i drago mi je što si srećna s njim. Studije kažu da veze većim delom propadaju uglavnom zbog lošeg i neredovnog seksa. A vi se seksate svaki drugi dan i ako je uvek ovako... mislim da će tebe sahraniti u porodičnoj grobnici Karadžića."
"Moja izabrana profesorka seksologije, doktorka Nataša Dunđerski." nasmejem se i progutam poslednji komadić moje poslednje palačinke. "Stvarno mi je lepo s njim Tašo. Nije to samo do seksa."
"Naravno sekice" složi se sa mnom. "Kole je divan dečko i ne sumnjam da se prema tebi ponaša kao džentlmen, ali dokle god je vama u spavaćoj sobi vrelo... za vas dvoje nema zime."
"Pusti se Konstantina i mene, Nataša." promenim temu. "Kaži mi zašto sam ja u tri iza ponoći pozvana da jedem palačinke sa sladoledom? I zašto si ti plakala." u momentu se snuždi pa i ona proguta svoje poslednje parčence i doda mi tanjir da ga ostavim pored svog na stakleni stočić.
"Prevario me je." mučno kaže. "Svojim sam očima videla kako jebe neku gusku prepunu silikona." oči joj se ponovo napune suzama ali ne dam joj da zaplače. Obrišem joj obraze.
"Kada se to desilo? I zašto mi nisi rekla da imaš dečka?"
"Ma.." šmrcne i spusti glavu meni u krilo. Momentalno počnem da je češkam. Nataša nije velika maza i ovo ne radi često. Povređena je. "Nismo mi bili u vezi. To je bila samo kres kombinacija ali prokleto žensko moralo je da se zaljubi i izgubi glavu za njim. Nije prijatno bilo gledati to i glumiti da mi je svejedno."
"Zaljubila si se u svoju kres kombinaciju?" začudim se. Ni to se ne dešava tako često. "Kako? Kako je uopšte došlo dotle? Ti da se zaljubiš u nekoga s kim se samo jebeš?"
"Imali smo dogovor, okej? Dok smo u tome, postoji samo on i postojim samo ja. I sve je išlo po dogovoru dok nisam počela da ga gušim pitanjima, da mu pišem kilometarske poruke.. ali zaljubila sam se a on nije hteo da se vezuje. Nakon seksa samo bi otišao i ostavljao me samu. Osećala sam se grozno a onda sam saznala da ipak nisam jedina kako mi je obećao. I išla sam da proverim to i uverim se..."
"Ko je taj slepac?!" Kosta namračeno pita. Kada je on došao i koliko dugo stoji na vratima kada je čuo sve što je Nataša rekla? Nisam ga ni primetila.
"Nebitno je Kole." reče potišteno i sedne a Kosta se smesti s njene druge strane. "Sada bar znam na čemu sam. I znam da tako nisko više pasti neću. Grozan je osećaj, znate?"
"Bitno je Nataša." brecnem se opet. "Naravno da je bitno sve što te tišti i što ti ne da mira. Kaži nam ko je taj glupak?" Kole me zahvalno pogleda pošto stanem na njegovu stranu.
"Ako kažem, Konstantin će ga ubiti od batina." istina. Zato i želimo da nam kažeš ko je.
"Ne kažeš li nam, pobrinuću se da uja sazna ko je taj. A onda ne bila mu u koži."
"Ne bi valjda?" izbeči zelene oke na mene.
"Veruj mi da bih. Svako ko te povredi nalazi se na mojoj crnoj listi. Šta misliš ko je Uroša onako lepo udesio?" Uroš Plavšić, Natašin bivši dečko i kreten zbog koga se jedno vreme samoizgladnjivala. Debil joj je pričao kako je debela. Nataši. Koja ima šezdeset kila sa krevetom i svom posteljinom na istom i koju čovek može u zubima da nosi.
"To si bila ti?" šokirana je. I ja bih bila da sam čula ovo posle dve godine od raskida. "Znala sam da je neko od vas umešao svoje prste u to, ali nisam ni pomislila da si to ti."
"Uroš je prošlost, posvetimo se budućnosti." ne mora da zna detalje. Verovatno bi me se odrekla da sazna sve što sam uradila Urošu.
"Stevan Mijatović." poraženo kaže njegovo ime kada shvati da se ja ne šalim. Ne zna ona šta sam u stanju da učinim za nju. I možda je bolje da nikada i ne sazna. Jer ja sam jedna veoma, veoma naopaka žena.
"Čekaj, čekaj!" umeša nam se opet Konstantin. "Zar taj Stevan nije onaj pacoliki, ružni tip koga sam našao preko tebe nakon Varjine sahrane?" Nataša pocrveni i tada mi sve bude jasno. To je taj tip. "A mogao sam da se zakunem da imaš ukusa. Nataša, vidim li te da patiš za tim imbecilom, izlupetaću te po guzici, nećeš moći da sediš šest nedelja. Jesi li me čula? Takva devojka da plače za onakvim ološem, složićemo se, ne ide."
"Obećaj mi da ga nećeš dirati Kosta. Ovo ostaje među nama troma. Molim vas." Konstantin pogleda u mene. Kasno sestro već razvijam plan ubistva u glavi. "Ne gledajte se tako. Obećajte mi."
"Obećavam." poraženo kaže Konstantin.
"Nadežda..." procvili. Ona se opasno zaljubila ha?
"Joj Nataša bre!" frkćem ko besna mačka na nju, ali ipak ne mogu da budem bezobraznica. "Obećavam. Teška srca ali evo, obećavam. Pacovu neće faliti ni dlaka s glave."