9. poglavlje

1.6K 105 45
                                    


Utorak

Probudio sam se jako rano. Po onome što sam uspeo da vidim kroz prozor zaključio sam da je tek svanulo, ali ja više nisam mogao da spavam.
Da sam sâm kod kuće, sâm u svom krevetu verovatno bih se samo okrenuo na drugu stranu zaspao ponovo, ali ne i kada Mona spava pored mene.
Bila je licem okrenuta prema meni. Sklupčala se ispod pokrivača, a jedna ruka joj je bila zavučena ispod jastuka. Disala je tiho i ravnomerno i verovatno predstavljala neverovatno umirujuć prizor, ali na mene ta mirnoća nije delovala.
Štaviše, bilo mi je neopisivo teško da nastavim da ležim pored nje.
Ja sam neko ko je odavno naučio da isključi emocije. Čak je i moje telo bilo istrenirano da sluša moj mozak, a ne da se vodi nagonima. Pa ipak, kada je Mona u pitanju nagoni upljavljaju mnome i, koliko god se trudio, ne uspevam da ih kontrolišem. Osećam kako sam svakim danom sve bliže ivici. Plašim se onoga što bih mogao da uradim kad jednom izgubim tlo pod nogama.
Znam da i ona želi mene isto koliko i ja nju i znam da neće moći doveka da beži, ali plašim se da ću poludeti pre nego što ona odluči da stane.
Napet sam kao jebena strela! Mislim da je pakao počeo još one večeri na zabavi kada je gledala kako tucam Magdu. I od tad, prokleta bila, od tad samo na nju mislim!
Želim je!
Toliko je želim da mi je i sama ta pomisao bolna!
Kladim se da nije svesna šta mi radi!
Na mukama sam!
To što olakšam sebi ispod tuša sprečava me tek toliko da ne nasrnem na nju kao divljak i uradim nešto zbog čega bih kasnije mogao da zažalim.
Besan, što je to toliko istinito da o tome sve češče razmišljam, ustajem iz kreveta rešen da se što pre oslobodim viška te neobuzdane energije. Mogao ih samo da otvorim vrata i produžim malo dalje niz hodnik, uđem u Melinu sobu i izjebem je divlje sve dok se krevet pod nama ne raspadne! Znam da ona ne bi imala ništa protiv, ali iz nekog, meni još uvek nepoznatog razloga, to nije čak ni opcija.
Umesto toga, oblačim trenerku rešen da odem na trčanje. To je nešto što koliko toliko može da pomogne.
Trčim najmanje tri puta nedeljno. Kombinujem dane kako mi kad odgovara, jer nekad, zbog prirode mog posla, budem preumoran da bih se ujutru bavio bilo kakvom fizičkom aktivnošću.

Kuća je strašno tiha. Čini mi se da svi još uvek spavaju. Nema čak ni Rut koja deluje kao da je uvek na zadatku. Vazduh je prijatno svež i jako mi prija. Čini mi se kao da iz mene izvlači svu vrelinu koja se proteklih dana nakupila. Laganim tempom krećem da se udaljavam od kuće. Imanje je ogromno i verovatno bi mi trebali sati trčanja kako bih ga čitavog obišao. Nemam neki konkretan cilj, niti zaplaniranu rutu. Znam samo da mi je potrebno da se izložim fizičkom naporu i da se žestoko izmorim, jer ću u suprotnom da poludim!

***

Kada sam se probudila Maks nije bio pored mene. Njegova strana kreveta bila je prazna i hladna. Trudila sam se da ignorišem razočaranje koje me je istog trenutka obuzelo, ali nije mi baš polazilo za rukom.
Ležala sam u krevetu koji smo delili i osluškivala tišinu koja me je okruživala. Bila sam mirna, nepomična i ubeđena da je samo pitanje vremena kada ću, kao da se ništa nije desilo, ustati i otići u kupatilo. Međutim, umesto da to zaista i učinim ja sam se, kao da bi me neko mogao čuti, lagano dovukla do Maksove strane kreveta i zagnjurila lice u njegov jastuk. Bože, šta ja to radim?! Ležim i mirišem mesto na kom je bila njegova kosa, njegovo lice...
Srce mi ludački kuca, jer znam da bi svakog časa mogao da uđe u sobu i zatekne me u ovoj maloj nastranosti koju trenutno izvodim.
Zato je brže - bolje prekinem i požurim u kupatilo da se ispljuskam hladnom vodom. Počela sam da ludim definitivno!

***

Kad sam krenuo na trčanje nisam planirao da se baš ovako ludački isforsiram, ali nema veze. Trčao sam dok sve dok me je i poslednji atom snage držao na nogama. Bio je to vraški naporan trening, ali mi je ujedno i strašno prijao.
Kad se vratim u kuću primetim Rut sa još jednom ženom kako se užurbano kreću na relaciji trpezarija - kuhinja. Kada me primeti, Rut razrogači oči u čudu.

ŽIGOLOWhere stories live. Discover now