3

260 63 13
                                    

Nisam zaplakala, rekla sam sebi da neću više, nisam bila ni tužna, ni jadna, bila sam opijena njegovim poljupcem, jer prošlo je jako dugo od kada sam njegove usne zadnji put osetila na svojima. Pustila sam vruću vodu na tušu nakon što sam upalila vatru u kući, za vreme dok ja sa sebe sperem ovaj dan i sve s njim koliba će već biti topla kao san.

Namažem losion na telo, obučem samo bade mantil kada začujem kucanje na vratima. U trenu se prepadnem, a onda shvatim da je to sigurno čovek koji je dovezao moj auto. Iako nisam čula nikakav zvuk vani prije ovoga, zakopčam se još malo više, pa krenem otvoriti.

Kako otvorim vrata iznenadim se videvši Dylana pred njima. Mokar od snega koji pada, kosa mu je puna pahulja, šarene lampice čine da njegovo lice sija u kaledioskopu boja i ja jednostavno ostanem bez daha.

– Dylan, šta... – korakne ka meni i sada je već prešao prag. Gleda me raširenih očiju, pa duboko udahne. Sklapa oči kao da uživa u mirisu mog tela, a onda me samo zgrabi oko struka.

– Jebeš sve! Jebeš sve to Anika! Volim te i trebam te.

– Mislila sam da si otišao.

– Ne, nisam. Jer da sam otišao ti mi ne bi pružila priliku da te imam.

– Dylan, molim te nem...

– Samo... pusti Anika. Pusti da ovo što osećamo izađe iz nas na pravi način. – gurne vrata nogom i ona se zatvore, pa hladnoća završi pustošenje kolibe.

Sve moje zidine se ruše, moje telo, moje srce i duša su oni koji ih bombarduju i pada sve u vodu dok sam u njegovim rukama. Prepuštam se njegovim usnama, dodirima hladnih dlanova, kapljicama snega koji topeći se pada s njegove kose po mom licu. Puštam mu da me odlepljuje od zemlje svojim poljupcima, da me uzme u naručje i ponese kroz otvorena vrata sobe. Jasno je da nakon ovoga povratka nema, pripast ćemo jedno drugom i ništa to neće moći poništiti. On će biti onaj koji je prevario svoju ženu, ja ću biti žena s kojom je to uradio. Sretat ćemo se svakog dana znajući šta smo napravili, i znamo da će ovo samo još više razbuktati našu ljubav i učvrstiti našu povezanost, a onda iskreno ne znam šta ćemo i kako dalje.

Skida svoju mokru odeću, njegov savršeni torzo, oblikovan baš kako treba zahvaljujući treninzima zabljesne mi pred očima. Ne mogu se odupreti, ja sam samo žena koja ga voli, koja želi voleti i obožavati svaki deo njegova tela bez zadrške. Dlanovi mi se lepe za njegovu kožu, moj dodir mu prija, usne mu se rastvaraju dok mu prelazim po prsima i spuštam ruke niže. U ovom trenutku više ne znam ko sam. Izdajem li sebe ili radim ono što želim i trebam? Gubim se u mislima, razvučena sam na sto strana, sve dok njegove ruke ne svuku ovo malo pokrivala s mene i dok ne ostanem pred njim samo u donjem vešu. Proguta teško i obliže usne. I u ovom polumraku vidim blještavi sjaj u njegovim očima. Spušta se i ljubi mi vrat, ramena i grudi dok svlači hlače sa sebe.

Želim ovo, želim njega više od svega na svetu, i kada mu jezik pređe preko mojih grudi i spusti se niže preko stomaka isključujem sve iz glave i nestajem.

– Predivna si Anika. Kunem se Bogom ti si sve što sam ikada u životu želeo, sve o čemu sam sanjao.

Dodiruje me, ljubi me i uzima onako kako niko prije njega nije, a osećaj koji prolazi celim mojim bićem je nešto neopisivo. Izgleda li ovako kada vodiš ljubav s nekim koga stvarno voliš svaki put ili je to samo onaj prvi put kada magija preuzme sve i omota te svojim ogrtačem? Traje li to zauvek ili je samo jednokratno, je li to zbog čarolije Božića koja je u vazduhu, pa se sve čini i više nego čarobno?

Rasterujem misli iz glave dok se nadvija nad mene polako ispitujući moje telo, a onda osetim njegovo vrelo meso na svome i znam da povratka više nema. Naše usne i naša tela spajaju se u divljoj i opijajućoj požudi, onoj koju oboje nosimo u sebi tako dugo. Vrućina mi obuzima telo sve do najsitnijeg dela dok ga osećam u sebi i dok su mi ruke omotana oko njega.

– Volim te! Volim te Anika! – govori kroz uzdahe, a ja mu na to uzvraćam istim rečima. Prebacuje me na sebe i hvata moje grudi koje mu se bukvalno bacaju u ruke. Miluje i ljubi dok se pokrećem na njemu raspadajući se od ugode koje njegovo telo pruža mome. Nijedno od nas ne staje i ne odvajamo se ni u trenu kada dosegnemo vrhunac ove strasti. Jasno mi je šta sam upravo uradila, a jasno je i njemu. Ova noć mogla bi proći sa ozbiljnim posledicama, ali ovoga trenutka nijedno izgleda ne mari za to. Prekorevam sebe iznutra, ali neka druga ja to pobija i nastavi ga ljubiti i uzimati jer ovo je prvi i možda zadnji put ikada.

* * *

Prsti su mi zapetljani u njenoj dugoj kosi dok ona licem prilepljena za moja prsa umiruje disanje. Nakon što mi je zalupila vrata pred nosom i pobegla od mene, seo sam u auto i nisam mogao krenuti. Jednostavno nisam. Sve u meni se skupilo, nagomilalo poput hrpe snega na gomilu. Njene reči i ono što sam osetio u trenutku kada ih je izgovarala pomerile su toliko toga u meni i samo sam sedio, razmišljao, vagao i sklapao sve, a onda sam izašao van i stao ispred kolibe puštajući da me sneg dobro ohladi prije nego sam pokucao na njena vrata.

Sve što se dalje dogodilo je čista magija, čarolija koja lebdi u vazduhu uhvaćena između naših usana i tela. To je bilo ostvarenje sna koji i budan sanjam nebrojeno mnogo noći i dana. Osetiti njeno telo uz svoje, upijati miris njene kože duboko u sebe, biti omotan njenom nutrinom je ne nešto najdvije na svetu. Sve što sam znao, sve o čemu sam mozgao, razmišljao, sve je selo na svoje mesto kada sam ne odvajajući se od nje dotaknuo samo nebo i sada više nema nazad. Pripadam ovoj ženi i ona pripada meni i ništa više neće biti kao pre. Ovo što se dogodilo je čarolija i svestan sam da će povući za sobom mnogo toga, ali u ovom trenutku, dok ona vrhom prsta iscrtava oblike i linije po mojim golim prsima više mi ništa na svetu nije važno osim ljubavi koju osećamo i koja se kovitla u vazduhu poput svilene marame.

– Bila si u pravu kada si rekla da ne možemo više onako. Slažem se s tobom i ne želim ni ja to više. Ovo sada menja sve između nas i kunem ti se više ništa neće biti isto.

– Otići ćeš odavde Dylan, vratit ćeš se kući i njoj, a ja ću sutra doći na posao, služiti vaše goste i neću moći pogledati Chloe u oči.

– Naravno da hoćeš Anika. Ti znaš da je moj brak s njom samo... ne znam šta je. Volim tebe, ne nju.

– Jasno mi je, ali ipak sam ja ona s kojom si počinio neveru, ipak sam ja...

– Ti si žena koju volim. Uvek ćeš to biti. Ti si sve što želim u životu i obećavam ti sve to s Chloe završit će vrlo brzo. Ne mogu više da glumim ni trenutka. Ne mogu više da spavam pored nje, a da sanjam tebe. Ne mogu da te zamišljam ovako, da jedva čekam doći kući ne bih li bio tu, blizu tebe. Da vrebam neki trenutak i neko mesto na kojem te mogu dodirnuti. Želim ovo. Svakoga dana. Do kraja svog života.

– Šta hoćeš reći Dylan?

– Znam zašto mi ne daješ ruke Anika. Strah te. Strah te jer znaš da ako mi daš ruku ni ti ni ja više nećemo pustiti. – Njoj se oči napune suzama. – E, pa ja želim taj trenutak. Želim da mi daš svoju ruku i da je više nikada ne pustim. Želim ponovo biti čovek koji sam bio. Ovaj u kojeg sam se pretvorio mi se ni malo ne sviđa. Mimoza je i nije muškarac. Podvio sam rep kao kakvo pseto i pustio da sve to ide tako... sve zbog tog novca. Ali sada, ovde u ovoj kolibi, na ovom savršenom mestu, shvatam da sve što mi treba za sreću s tobom nije taj novac. To si samo ti.

Zvuk trube nas oboje trgne, ona ustane pa se brzo obuče.

– To je Jerry, dovezao je tvoj auto.

– Ako te vidi ovde reći će Chloe.

– Naravno da neće, ne brini se. A, i da joj kaže... nije me briga. Ja neću poreći.

– Dylan, ne možeš samo...

– Mogu. I hoću. Obećavam ti. Samo mi daj mrvicu vremena i sve ću rešiti kunem ti se.

Obučem se, obujem i izađem van. Pozdravim Jerrrya i zahvalim mu se. Platim mu popravak pa kada ode vratim se u kolibu.

– Ne želim ići, ali moram. Ovo je bila najlepša večer u mom životu Anika. I ne želim da bude poslednja. Obećaj mi da neće biti poslednja. Da ćeš mi dati samo malo vremena da sve rešim s Chloe. Molim te. – dlanovi su mi na njenim obrazima, čelo oslonjeno na njeno. Uzimam njene usne ne želeći se odlepiti od njih nikada.

– Obećavam – kratko izgovori, a mene duša zaboli što moram otići.

Daj mi rukuWhere stories live. Discover now