Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Tri mjeseca Samuel je radio za porodicu Castillo i naučio je nekoliko činjenica o svakom članu posebno. Sebastian, najstariji sin je ujedino i bio glava porodice. Njegova riječ se poštovala i dovoljan je bio samo jedan njegov pogled koji je sve prisutne tjerao na veliko strahopoštovanje. Ni Sunce na nebu se nije smjelo pojaviti ako on za to ne da dozvolu. U kockarnici je bio strah i trepet za sve prisutne. Tačno je znao ko za kockarskim stolom blefira, ko ima karte za pobjedu a ko je odmah osuđen na velike novčane gubitke. Crni pištolj je uvijek nosio sa sobom, čak i kada bi se našao u vili sa svojom porodicom. Mrzio je nepravdu i vlastitim rukama je sprovodio pravdu.
Sirius je bio velika suprotnost starijem bratu. Obožavao je da organizuje zabave na kojima je ostajao do jutarnjim časovima. Sve i jedan klub u gradu je trljao dlanove kada bi se on pojavio. Modeli, glumice i pjevačice su žudjele da se pojave u njegovom društvu. Flaše šampanjaca, viskija i ostalog alkoholnog pića je teklo u izobilju. Da se odmah razumijemo, iako mu je noćni život bio na prvom mjestu, Sirius je znao koliko mu je porodica bila važna kao i kockarnica koja je predstavljala paravan za mafiju. Jednostavno je znao da razdvoji zabavu od posla.
Sa gospođom Norom, Samuel nije mnogo pričao osim ljubaznog pozdravljanja svako jutro kada je odvozio automobilom njenu kćerku do škole. Stekao je utisak da ga ona baš mnogo i ne voli ali svakako ga je poštovola na svoj uobičajeni način. Iako je ostala udovica svim silama se trudila da ne pokazuje svoju tugu pred dijecom ili bogatim prijateljicama gdje je vrijeme provodila na kafi u baštama najotmjenijih hotela. Bila je obučena po zadnjoj modi, imala je otmjeno držanje i nikada na njenom licu nije ugledao osmjeh. Bila je hladna kao januarska noć.
Ali za razliku od ova tri člana porodice Castillo, kćerka je bila nešto poput rođendanskog poklona koga nije očekivao. Iako se trudio da o njoj ne razmišlja na taj način, Samuel ju je svojim mislima nazvao pravom svjetskom ljepoticom. Dovoljno je bio samo jedan trenutak nepažnje da je pogleda i da se zauvijek izgubi u Sorayinim očima. Uh, koliko je samo sebe mrzio zbog toga. Trebao je samo da misli na svoju pokojnu ženu a ne da s vremena na vrijeme razmišlja o gospođici školarki. Do sada nije upoznao ni jednu osobu koja može mnogo da priča kao ona. Svako jutro mu je pričala koje časove ima danas, koju ocjenu treba da ispravi, koji joj je omiljeni predmet a koji predmet najviše mrzi na svijetu.
Pogledao je na svoju burmu koju je obećao da će je nositi do kraja svog života kada je čuo vrisak koji je dolazio iz pravca kuhinje. Spremao se da sjedne u auto kako bi otišao do kockarnice kada je kućna pomoćnica dotrčala do njega i uplašeno počela da ga moli za pomoć. Tog dana je dovezao po rasporedu Sorayu iz škole gdje bi ona tačno u podne, imala časove kuhanja sa najpoznatijim šefom iz Francuske koga je njena porodica unajmila da privatne časove. Samuel je bio skeptičan po tom pitanju, jer je i sam znao koliko je to bilo naporno za jednu mladu djevojku koja je skoro pet sati provodila u školi a nakon toga je trebala još dva sata da provodi učeći u kuhinji.
Kada je dotrčao do ulaznih vrata kuhinje malo mu je nedostajalo da počne da se smije. Šef kuhanja iz Francuske je bacio kapu na pod dok je ljutito odlazio. Ali i na odlasku je rekao nekoliko riječi.
