Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.
Bio je veoma kišovit dan tog majskog jutra kada je Samuel Maximus izašao iz crnog BMW-a. Tamni oblaci na nebu su najavili strašnu oluju koja je prijetila da uništi sve i svakog ko bi joj se našao na putu. Vjetar je snažno pomjerao grane na drveću. Dok je juče bio jako sunčan i lijep dan sve se to danas činilo mnogo daleko. Ali samo je on bio svjedok jedne činjenice, ova oluja je opisala njegovo trenutno stanje. Crna boja je postala simbol života. Postao je slijep za sve druge boje. Nikada u svom životu neće ugledati dugu. Ali život je jednostavno takav. Neće napustiti ovaj zemaljski svijet dok pravda konačno ne bude sprovedena.
U desnoj ruci je imao buket crvenih ruža. To je bilo omiljeno cvijeće njegove voljene Aurore. Kupio ga je u cvijećari i sam je napisao ljubavnu poruku. Tako je uvijek radio dok je ona bila živa. Obožavao je da piše ljubavne riječi za svoju voljenu i tako mu svega održavat će tu tradiciju dok diše. Svako jutro je dolazio na njen grob. Nije plakao. Nije vikao. Nije nikog proklinjao za njegov vlastiti bol. Jer u životu ga je održavalo nešto mnogo jače od vjere. A to je bila osveta. Postao je član mafije. Mafija će od njega načiniti još jačeg muškarca nego što je ikada i bio.
''Izgleda da će danas padati kiša cijeli dan. Tako su barem javili na vremenskoj prognozi na TV-u.'' Stavio je ruže na Aurorin grob pa je nastavio svoj razgovor. Razgovarao je sa Aurorom kao da je ona bila živa ispred njega a ne počivala u grobu, ispod zemlje. ''Znam koliko si obožavala kišu. Mislim da si ti zapravo bila jedina osoba na cijelom svijetu koja ju je zaista voljela. Nikada neću zaboraviti veče kada smo zajedno plesali na kiši, na našem prvom sastanku.'' Samuel je spustio svoje usne na njenu sliku i zadržao se nekoliko trenutaka dok je imao zatvorene oči. I dalje se sjećao tog dana. ''Gospode, bila si prelijepa. Najljepša žena na cijelom svijetu i samo moja. Imala si na sebi bordo haljinu koja je dosezala do koljena, kosa ti je bila podignuta u visoku punđu. Izgledala si poput princeze. Moja slatka, lijepa princeza.'' Teško je udahnuo vazduh.
''Zbog tebe sam čak pohađao časove plesa. Sada konačno imam hrabrost da ti to priznam na glas. Znaš i sama da sam bio mnogo nespretan ali zbog tebe bih sve uradio. Čak bih naučio i nukleranu fiziku da si od mene to tražila.'' Sjećao se dana kada je pohađao časove plesa. Sjećao se svakog trenutka koliko je bio uporan da savlada osnovne korake u plesu i kada je konačno to uradio plesao je sa njom svaki dan i veče kada bi im se za to ukazala prilika.
Kiša je kvasila crno odijelo koje je imao na sebi. ''Uvijek sam se pitao kako si od svih muškaraca izabrala samo mene? Istina, i ja sam mnogo lijep i zgodan muškarac, tvoj Bog kako si me uvijek zvala u našim trenucima strasti, ali i mi muškarci smo ponekad jako nesigurni. A ti si imala mnogo udvarača. Koliko sam samo bio ljubomoran na svakog od njih kada bi te samo i pogledali. Ne daj Bože, da sa tobom razgovaraju. A kada bi me pogledala svojim očima boje mora tada bi se planeta zaustavila oko svoje ose. Koliko mi samo nedostaješ, da sam znao da nam je ostalo tako prokleto malo vremena ja bih...'' Čvrsto je stisnuo pesnice. Ponovo ga je obuzeo nekontrolisan bijes a dao je sam sebi obećanje da takav neće izgledati ispred svoje divne Aurore. Stoga je nekoliko puta ponavljao vježbe disanja kako bi se smirio. Sam sebi je zabranio suze.
