𝒄̌𝒆𝒕𝒓𝒅𝒆𝒔𝒆𝒕 𝒕𝒓𝒆𝒄́𝒊 𝒅𝒆𝒐

3.4K 117 12
                                    

Smestili smo se u jedan veliki apartman u poznatom hotelu.I dalje se osećam uzmireno,osećaj me nije napuštao.Tadija me je nekoliko puta pitao šta mi je,ali sam nekako izbegavala da odgovorim,odnosno izbegavala sam istinu.

Zatvorila sam vrata njegove sobe,kada sam se uverila da je zaspao.Bio je previše izmoran od današnjeg dana,jer da nije,već bi istraživao grad i upoznao novo društvo.

Sipala sam sebi piće,i sela na fotelju.Sedela sam u mraku sama sa sobom,glasno disala i ćutala.U glavi su mi prolazili razni scenariji kako će Uroš reagovati ako bude saznao,ali ja i dalje ne planiram da mu kažem za Tadiju.I dalje osećam da će  Tadija biti u opasnosti ako se sazna da je Uroš njegov otac.Uroš je velika zverka u ovom gradu i ogromna meta svima i svakome.
Preživela sam to što sam ja bila maltretirana zbog njega,ali neću moći da preživim ako neko krene na moje dete.Na naše dete.

Pisac p.o.v

Bio je sam u autu.Kretao se toliko brzo da niko iz njegovog obezbedjenja nije mogao da ga stigne.Gas je držao do daske,bio je sam.U kolima tišina,ali je vrveo bes iz njega.Bio je preplavljen raznim emocijama,a posebno besom,što je,kao i svaki put,izbacivao iz sebe kroz prebrzu vožnju.

Naglo je zakočio,te su gume preglasno zaškripele.Stao je na sred puta.Besno je udario pesnicom o volan,a zatim savio glavu i naslonio je o isti.Disanje mu je bilo sve brže i sve glasnije.

"NE MOGU DA VERUJEM"-viknuo je na glas.

U tom trenutku,pored njegovog auta,zaustavila su se još tri u kojima su bili njegovi ljudi.Svi su izašli iz kola i prišlli njemu,ne bi li videli šta se dogodilo.

"Gazda,je l sve u redu?"- upita Marko.

Otvorio je prozor i pogledao u njega.

"Ništa nije u redu"-odgovori Uroš.

"Šta se desilo? Jedva smo vas stigli"-dodao je.

"Idite vi,dalje nastavljam sam"-rekao je,ne okrenuvši svoju glavu ka njima.Zatvorio je prozor,upalio auto i ponovo zgazio gas.

Parkirao se ispred kazina,koji je bio u vlasništvu njegovog najboljeg prijatelja.Zalupio je vrata i ušao unutra.

Prišao mu je glavni menadžer,koga dobro poznaje.

"Ooo gospodine Vulev,dobro veče...Želite li..."-prekinuo ga je.

"Zovi mi Iliju,odmah"-reče glasno,što je više nego očigledno uplašilo ovog mladića.Odmah je otišao,te se kroz minut pojavio Ilija.

"Gde si,što si tako nervozan?"-upita ga Ilija,te se pozdraviše kao i obično.

"Nisam ni slutio šta će mi se danas desiti..."-dodade Uroš.

Ovo je Iliju dodatno zaintrigiralo.

"Hajde da sednemo u naš separe,da mi polako ispričaš sve"

Složio se,te je krenuo za njim.Zapalio je cigaretu,ispio viski,te je okrenuo glavu ka njemu i pogledao ga u oči.

"Video sam je...večeras..sam je video"-otpoče Uroš uz kratke pauze izmedju reči.

Ilija se zbunjeno namrštio.

"Koga si video Uroše?"-upita.

"Nju..video sam je...vratila se...došla je odnekud.."-bio je skroz uznemiren.Da je drugačijeg karaktera,verovatno bi do sada i zaplakao,ali to je ipak Uroš Vulev.

"Sara?"-bojažljivo Ilija izusti.

"Ona."-tiho reče.

"Ne mogu da verujem...Pa gde je bila sve ove godine,jesi je pitao?"

"Ne."-reče dok je zurio u svoju čašu.

"Kako ne Uroše? Jeste razgovarali?"

Ilija je,malo je reći,bio šokiran ovime što čuje,a u isto vreme i zabrinut zbog Uroša.

"Onesvestila se"-odgovarao je kratko i tiho.

"Zašto se onesvestila?"

"Ugledala je mene i onesvestila se..."-tiho odgovori.

"Auu..ne mogu da verujem brate..posle toliko godina..."-reče Ilija.

Nakon ovoga,usledilo je par minuta tišine.

"Uroše,ti moraš da je nadješ sada kada je tu i da je pozoveš da razgovarate.Znam da je tebe sve ove godine mučilo pitanje gde je i zašto je otišla.Moraš da saznaš"-zabrinuto dodade Ilija,dok je Uroš završavao ko zna koju čašu po redu.

"Već sam je zvao....ali..."-zaćutao je.

"Ali šta?"

"Ali ne znam da li treba da odem..da li treba ponovo da je ugledam...zato što..bila je sa nekim dečkom"

Sve je ovo zbunjivalo Iliju,ali je znao jedno.Znao je da su se nekada jako voleli i veruje da se taj plamen još nije ugasio.Želeo je da dodje do tog razgovora,na ovaj ili onaj način.

"Hoćeš mi reći da Sara sada ima dečka?"

"Ne znam ko je ni šta je..Bio je sa njom kada sam je video.."-videlo se da ga bole ove reči.

"Pusti ti to ko je on,nadji se sa njom i razgovarajte.Ko god da je,tebi ne može ništa da zabrani i ti to dobro znaš Uroše"-dodade Ilija.

"Plaši me nešto Ilija"

"Šta?"-zbunjeno upita uz podizanje obrve.

"Ona je sada lepša nego ikad...a ako je ne budem ponovo imao,bojim se da će se probuditi ono najgore u meni."


____________

Izvinjavam se na čekanju,kraj godine mi je,uskoro moram ispite da spremam.Hvala na razumevanju💕

Vlasnik Njenog ŽivotaWhere stories live. Discover now