𝒕𝒓𝒊𝒅𝒆𝒔𝒆𝒕 𝒐𝒔𝒎𝒊 𝒅𝒆𝒐

3.7K 114 8
                                    

5 dana kasnije

Uroš je izašao iz svoje kancelarije i napustio firmu.Za danas je bilo gotovo.Prišao je svom autu i stao pored njega.Rukama se naslonio na vrata i glasno udahnuo.Nešto ga muči i to se mnogo vidi na njemu.Uhvatio se za kvaku i konačno ušao unutra.

"Gazda jeste li dobro?"-Luka je prišao njegovom autu i zabrinuto ga upitao.

Uroš je samo potvrdno klimnuo glavom.

"Luka,tvoj zadatak je da odeš do kuće Sarinih roditelja i da dovedeš Saru"-reče,dok je gledao ispred sebe,negde u daljinu.

"U redu gazda,kako vi kažete"-dodao je Luka,a on je samo klimnuo glavom,zatvorio vrata automobila i dao gas.

"U redu gazda,kako vi kažete"-dodao je Luka,a on je samo klimnuo glavom,zatvorio vrata automobila i dao gas

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Sara p.o.v

Već 5 dana sam ovde,u Londonu.Polako,ali sigurno se navikavam na njihov mentalitet i na svoj novi život.Promenila sam i svoj broj telefona,tako da će moj novi broj imati samo osobe koje ja želim da ga imaju,one osobe koje ja budem pozvala i sa kim budem želela da se čujem.Mislim da je tako najbolje.Od sutra počinjem da radim u jednom marketu kao kasirka.Nije baš moj posao iz snova,ali svaki početak je težak i treba se nekako snaći,a kasnije i napredovati.

On,on mi nedostaje,ali mislim da će ubrzo prihvatiti to da me nema,i da će me brzo zameniti sa nekom novom,bar znam da mu to ne pada teško.Moje mučnine su se nastavile, i dalje mislim da je to zbog svega ovoga,stresa,promene države,sredine i svega ostalog što ide uz to.

Skuvala sam sebi kafu i sela na mali dvosed u svom novom stanu.Uzela sam svoj telefon i pozvala Anju,sa Milenom sam se čula juče,ali je i ona već upućena u sve.

"Heeej,baš sam htela da te pozovem"-reče nakon što se javila na moj video poziv.

"Sutra počinjem da radim"-rekoh.

"Ej pa to je sjajna vest,imaćeš svoj novac"

Klimnula sam glavom na njene reči i zamišljeno pogledala u stranu.

"Šta ti je? Opet razmišljaš o njemu?"-brižno reče.

"Mhm"-dodadoh uz klimanje glavom.

"Nemoj da tuguješ,pusti njega.Sama si shvatila da ti ne odgovara život sa njim i sama si presekla i otišla od njega,niko te nije naterao na to. Sad moraš kao prava lavica da se izboriš za sebe"-reče,trudeći se da me ohrabri.

"U pravu si...Previše patetišem,sama sam ovo izabrala."

"Videćeš,sve će doći na svoje.Kada staneš na noge,dolazimo nas dve u posetu.Biće nam predobro"-nasmejala se i izmamila mi osmeh na lice.

"Nego,ima još nešto... mislim ne znam koliko je ovo bitno,ali muka mi je...gotovo konstantno,i zbog toga se ne osećam baš sjajno"-rekoh.

"Kako misliš muka? Pa od čega?"-ovo ju je zaintrigiralo.

"Ne znam,može biti od mnogo toga.Od ulaska u avion mi je muka,i to se nastavilo i dalje.."-dodala sam.

"Hmm...ne znam Saro..."

Posle kratke pauze dodala je.

"Čekaj,jesi dobila?"

Par sekundi sam ćutala i razmislila.

"Pa..ne..ali ne kasni mi mnogo,svega nekoliko dana.."

"Da nisi ti..."-prekinula sam je pre nego što je to izgovorila.

"Nema šanse.Veruj mi...."-iskreno,ja nisam ni sumnjala da je to u pitanju.

"Jesi sigurna?"-bojažljivo upita.

"Da,i neću da sad počnem da mislim o tome,dosta mi je ostalih briga i problema koje trenutno imam.Mislim da je sve u redu"-smireno dodadoh.

"Okej,neću te smarati oko toga,samo sam pomislila..."-reče.

Uroš p.o.v

Slagao sam neke papire vezane za firmu u svojoj radnoj sobi,kada sam začuo kucanje.

"Da"-rekoh oštro,te sam pomerio papire koje sam držao u stranu.

Luka je ušao.

"Gazda..."-uznemireno je delovao,a to sada zaista nije trebalo da vidim.

"Govori"-prosiktah.

"Nisam doveo gospodju..."-reče.

"Zašto?"-već sam krenuo loše da se osećam.

"Zato što ona nije kod njenih roditelja"-ova rečenica me je dokrajčila.

Pojurio sam ka vratima,te sam njega odgurnuo u stranu.Strčao sam brzinom svetlosti niz stepenice i požurio ka svom autu.

"Saro zašto mi ovo radiš!??!?"

Prodrao sam se iz sveg glasa.Hvala Bogu bio sam sam.Dao sam gas i uputio se ka jednoj od njenih drugarica.

"Mora da je ovde negde,moram da je pronadjem!"-rekoh,te sam dodao gas i prošao kroz crveno na semaforu.Nemam više strpljenja,i ovih 5 dana kojih sam joj dao je za mene previše.Moram da je nadjem.

___________________

Vlasnik Njenog ŽivotaWhere stories live. Discover now