𝒅𝒗𝒂𝒅𝒆𝒔𝒆𝒕 𝒑𝒓𝒗𝒊 𝒅𝒆𝒐

6.3K 150 18
                                    

"Uroše!"-reče Ilija nakon što je otvorio vrata njegove kancelarije.

Unutra je sedeo on,na vrhu stola,a oko njega su sedeli njegovi zaposleni i očigledno su imali neki sastanak.

"Šta se desilo?"-uznemireno reče uz podizanje desne obrve.

"Veoma je ozbiljno"-odgovori Ilija i predje pogledom preko radnika koji su sedeli u kancelariji.

"Izadjite svi"-Uroš je shvatio šta je tim pogledom želeo da kaže.Svi su napustili kancelariju.

"Sara je oteta."-dodade Ilija,nakon što je poslednja osoba izašla i zatvorila vrata za sobom.

"Kako oteta?"-ustao je sa stolice i ustrelio svoj besan pogled ka njima.

"Nas dve smo...vozile smo se...i...crni džip nam je preprečio put i odveli su Saru..."-reče Milena uz plač.

"KAKO JE ONA IZAŠLA IZ KUĆE?"-vrisnuo je Uroš dok ih je oboje gledao.

"Pusti sad to.Moramo nekako da je nadjemo"-dodade Ilija,dok je Milena ronila suze.

Uroš je prišao fioci koja se nalazila kraj prozora i iz nje izvadio pištolj kojeg je stavio za svoj pojas.Okrenuo se ka njima i unezvereno ih pogleda.

"Vi ostanite ovde."

Milena odmahnu glavom.

"Idemi i mi sa tobom"-dodade Ilija.

"REKAO SAM NEŠTO ILIJA.Ostani sa njom,neka se smiri.Ja idem po Saru."-reče oštrijim tonom,te izlete iz kancelarije.

"Misliš da treba da ostanemo ovde?"-upita Milena.

"Uroš zna šta radi.Ako je tako rekao,sigurno ima neki razlog"

Strčao je niz stepenice i poleteo ka izlaznim vratima.Devojka za pultom bila je zbunjena prizorom koji vidi i nije joj bilo jasno šta se dešava.

Ispred je bilo parkirano pet automobila i svi su bili u njegovom vlasništvu.Momci iz njegovog obezbedjenja stajali su ispred automobila i medjusobno razgovarali.
Usmerili su svoje poglede ka njemu,kada su videli da je izašao.

Usmerili su svoje poglede ka njemu,kada su videli da je izašao

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

"Gazda,šta se dešava"-jedan je odmah primetio neku tenziju.

"Svako u svoj auto.Došlo je vreme za obračun"-izusti,te krenu ka svom autu.

"Gde idemo gazda?"-upita Jovan.

"Nikola mi je oteo ženu i grdno će zažaliti zbog toga."-reče uzrujano i sede za volan.

"Dugo sam čekao da izadjem iz bolnice i da dočekam ovaj dan.Konačno se dogadja."-reče Jovan u sebi,te se smesti u jedan od auta ispred firme.

Dali su oštro po gasu i munjevito nestali odatle,išavši jedni iza drugih.Na početku kolone nalazio se Uroš.Videlo se da je prilično besan jer je konstantno držao gas do kraja i nasilno vozio. 
•••••••
Sara p.o.v

Jaka svetlost bljesnula je u moje oči,te sam ih otvorila uz namršten izraz lica.Ruke su mi bile vezane iza ledja.Trebalo mi je dosta vremena da shvatim šta se dešava.Znala sam da sam oteta,ali gde sam ja ovo?I kako to da imam rupu u sećanju.Poslednje čega se sećam je momenat kada su me ona dvojica izvodila iz auta i uvela u neko dvorište.

Poslednje čega se sećam je momenat kada su me ona dvojica izvodila iz auta i uvela u neko dvorište

Oops! This image does not follow our content guidelines. To continue publishing, please remove it or upload a different image.

Pokušala sam da ustanem,ali sam pala zajedno sa stolicom.

"Affff sranje"-prosiktah.Nisam ni primetila da su mi i noge zavezane,i to za stolicu.Nemam kud.

Nakon mog pada sa stolice,čulo se otvaranje vrata.Znatiželjno sam okrenula glavu na tu stranu.
Prvi je ušao krupan čovek sa dugačkom bradom,a iza njega je bio onaj smrad koji me je oteo.

"Ko ste vi?"-nisam želela da čekam ni minuta.

"Znači ti si žena Uroša Vuleva"-reče uz mali smeh u kutku usana.

"Ja sam ovde zbog njega?"-iznervirano rekoh.

"Kako se zoveš lepotice?"-upita te kleknu pored mene.

"Sara"-ne znam ni zašto sam odgovorila.

"Lepo ime,a ti još lepša.Samo ne znam šta tražiš pored takvog čoveka"-reče te izdahnu.

"A kakav je to on?"

"Običan hvalisavac koji misli da svakome može da preti..A pored toga,sigurno znaš i da ti nije veran"

Osetila sam kako me je poslednja rečenica pogodila,iako sam donekle bila svesna toga.

"Ja nemam ništa sa tim što on radi i molim te pusti me odavde"-opirala sam se i pokušavala da otkinem kanape sa ruku i nogu ali bezuspešno.

Prišao mi je bliže licu i nasmejao se.Stavio je svoju šaku na moj obraz.

"Znaš,ja bih bio mnogo bolji od njega.Držao bih te kao malo vode na dlanu i pružio bih ti sve ono što ti Uroš nije i neće pružiti."

______________

Za par dana imam prvi kolokvijum i moram da se dobro spremim,pa se izvinjavam što su delovi i kraći i što ne izlaze često,kao pre ali zaista nisam bila u mogućnosti da ranije izbacim.Očekujte novi sledeće nedelje❣️

Vlasnik Njenog ŽivotaWhere stories live. Discover now