Obukla sam plavu lepršavu haljinicu i zavezala kosu u rep.Nisam želela da se šminkam.
Izašla sam iz kupatila i krenula ka stepenicama.Kada sam bila na pola stepenica,ugledala sam nekog visokog crnog momka pored naših ulaznih vrata.Gledao je u mene.
"Gospodjice Saro,podjite sa mnom"-rekao je izuzetno dubokim glasom.
"Ko ste vi?"-morala sam da pitam.
"Ja radim za gospodina Vuleva.Poslat sam da dodjem po vas i da vas odvedem do vašeg apartmana"
"Sada nemama kud..obećala sam mojima da ću ovo uraditi za njih"-rekla sam u sebi.
"U redu,samo sačekajte tu da uzmem torbicu i neke osnovne stvari,ne mogu bez ičega da krenem"-rekla sam,a on je zakoračio dva koraka u napred ka meni.
"Nema potrebe,sve vam je već obezbedjeno.Krenite samo vi"
Delovalo je kao da će me uhvatiti za ruku i povesti sa sobom ako dobrovoljno ne krenem,te sam odustala od toga da bilo šta ponesem sa sobom,osim svog mobilnog telefona i krenula sa njim.
Ispred naše kapije čekao nas je sivi džip.Prišao je i otvorio mi zadnja vrata.Ušla sam bez i jedne reči,i celu vožnju smo proveli tako,bez i jedne izgovorene reči.Otvorio mi je vrata zgrade i pustio da prva udjem.Uhvatila sam njegove poglede na mojim grudima,ali sam zanemarila to i krenula ka stepenicama.
"Na prvom je spratu..Evo izvolite,ovo je apartman"-pokazao je rukom na vrata na kojima je pisalo Vulev.
Zahvalila sam se i ušla unutra.Primetila sam da nije želeo da se pomerio od vrata sve dok nisam ušla i zatvorila ih.
Okrenula sam se ka unutrašnjosti ovog stana i ono što sam videla me je ostavilo bez teksta.Sve je bilo tako savršeno i po poslednjoj modi uredjeno.Ovako nešto nisam mogla ni da sanjam.
Polako sam koračala ka najvećoj prostoriji jer nisam znala da li nekoga ima unutra.Kada sam ušla ugledala sam jednu devojku mojih godina.
"Zdravo,Vi ste Sara?"-obratila mi se prijatnim glasom.
"Jesam i molim te ne persiraj mi"-rekoh joj a ona se osmehnu.
"U redu.Ja sam ovde zadužena da ti pomognem oko svega.Hoćeš sad da vidiš venčanice i odabereš koju želiš?"
"Venčanice?"-pomislila sam u sebi.
"Amm..ne...kasnije ću"-rekoh vrlo nezainteresovano,što i jesam bila.Ali iako sam bila nezaiteresovana,strah me je obuzimao.Činjenica da ću sutra sresti Uroša Vuleva i udati se za njega stvarala mi je ogromnu tenziju.
"U redu..Hajde sada da ti uradim manikir i pedikir"-klimnula sam glavom i sela.Brzo sam izvadila svoj telefon i Mileni i Anji poslala lokaciju gde se nalazim i pozvala ih da dodju.
Za to vreme u kući Vulev
Mladi milioner sedeo je u svojoj dnevnoj sobi,dok mu je u jednoj ruci bio tompus a u drugoj čaša viskija.Noge je stavio na stočić ispred sebe.
"Andrej"-pozvao je jednog od ljudi koji rade za njega i on se za par trenutaka stvorio tu.
"Izvolite"
"Jesi uradio kako ti je rečeno,jesi je odveo u apartman?"
"Jesam"
"I kakva je? Jel liči na nešto ta devojka koju ja treba da oženim?"-upita te uze gutljaj iz čaše.
"Pa lepa je"-odgovorio je ali se videlo da mu nije baš prijatno.
"Lepa je..? Da li je tvoje lepo isto što i moje lepo? Moram da znam kako izgleda i koliko će me biti sutra sramota"-reče drsko.
"I zgodna je.."-dodade Andrej.
"Zgodna?"-čini se kao da ga je ovo zbunilo malo.
"Pa ne mogu vam reći da loše izgleda"-dodade i spusti svoj pogled ka podu.
Uroš ga je čudno gledao,ali njihov razgovor prekinuo je ulazak u kuću.To je bio njegov otac Danijel.Besno je ušao u prostoriju.
"Ja razumem,sve razumem Uroše.Da si mlad,lep,zgodan,bogat i da te devojke vole ali jesi morao baš sad pred venčanje"
Bacio je na stočić ispred njega novine na kojima se nalazila velika slika na kojoj se ljubi sa devojkom koja je polu gola.Naslov je glasio "Mladi milioner banči svaku noć".
Par minuta je gledao u novine,te je podigao svoj pogled.
"Sredio sam to nekako.Zvao sam još malopre urednika tih novina i povućiće tu vest.Čak sam i platio da napišu neki pozitivan članak o tebi.Ne možeš da dozvoljavaš ovakve ispade Uroše,ne sada"
"Razumeli smo se"-reče smorenim tonom koji ni malo nije zvučao ubedljivo.Uzeo je te novine i vratio ih je nazad njemu u ruke,te je odmah napustio kuću.
_________________

YOU ARE READING
Vlasnik Njenog Života
RomanceRoditelji su videli da postoji samo jedno rešenje za njihovo siromaštvo,da žrtvuju svoju ćerku...Sa tom žrtvom,oni dobijaju sve,a ona život bez ljubavi