18. "malena ja sam tu..."

454 27 1


OBAVJEST...

Od sada prestaje opisivanje, krece sve ono zanimljivo, krecu sve vise i vise perverzni dijelovi, krece njihov novi zivot i prica postaje zanimljivija, do kraja price nas dijeli mozda 7-8 nastavaka, ali ako ju budete i dalje ovako citali mozda i napisem duzu. Imam jednu gotovu pricu koju cu vam poslje ove objaviti, slicna je Dangeru...

Sada me zanima zelite li da ju objavim sada ili kada zavrsim ovu pricu?

A eto sada nekog kratkog nastavka J

"malena, ja sam tu..."

Zavrsivsi operaciju na Justinu premjestili su ga u drugu sobu. Lara je lezala bespomocno na krevetu dok se nalazila u svijetu gdje je vidjela svoje roditelje, pricala s njima, htjela je ostati tamo, mislila je da se vratilo ono sto je oduvijek htjela. Ali nije znala da ce to izgubiti za nekoliko sati ako operacija prode. Dok je ona bila u svojem svijetu, Justin je lezao na krevetu sanjajuci o tome kako ce se vjencati, imat djece uzivati u svojem zivotu. Doktori su zapoceli s operacijom, sve je islo kako je trebalo, nakon 5 sati su bili gotovi, prevezli ju u sobu ali i ona je i dalje bila u svojem svijetu. Roditelji su joj govorili da se vrati, da je mlada, da ima svoju obitelj i da bude sretna. Uvijek da zapamti da su tu uz nju i da ju prate.

U to vrijeme Justin je bio u krevetu do nje, probudio se i gledao ju tako kako mirno spava, slusao je njene otkucaje srca koji su ga smirivali. Znao je da joj je spasio zivot, ali bojao se njene reakcije kada to sazna, kada ga opet vidi. Bojao se toga da ce opet otici, ostaviti ga, zaboraviti na njega, a on ce opet nastaviti s starim zivotom. Makar je htio da se njegov san ostvari.

San joj se sve vise i vise mutio, osjecala je da teze dise zbog neke stvari u nosu, svjetlost joj je lupala od oci, pokusala je staviti ruku preko ociju ali nije uspila. Pogledala je prema njoj i vidila neke igle. Razgledala je sobu, i shvatila da se nalazi u bolnici, na drugome krevetu je vidjela njega. Nije znala sto se dogodilo, ali promatrala ga je. Znala je da ga i dalje voli ali bojala se da on nju ne. Nije htjela da se probudi, nije htjela vidjeti te oci, bojala se te reakcije.

Minute i minute su prolazile, a ona je sve vise osjecala bol u podrucju stomaka, uzdigla je deku i primjetila savove, nije znala sto se dogodilo ali bolilo ju je. Bol se sve vise povecavala. Nije mogla izdrzati, stisnula je neko dugme pozvavsi sestru da joj dode. Cim je utrcala u sobu vidjevsi Laru kako place, dosla je do nje te joj dala inekciju protiv bolova, i jos neke tablete i rekla joj da odmara.

Lara je samo lezala u krevetu i gledala u plafon osjetila je pogled na sebi, znala je da se on probudio, nije htjela pogledati prema njemu, makar ju je to privlacilo... Htjela ga je pitati sto se dogodilo, ali bojala se.

„Lara molim te pogledaj me..." tiho je rekao.. Polagano sam se okrenula k njemu vidjevsi da vec drzi pogled na meni. Lagano se nasmijao. „Znas kada sam te tamo nasao tako sam se uplasio, ne znas koliko mi znacis, koliko te volim. Ovo sto sam sanjao zelim ostvariti, ne zelim da se vratis tamo gdje si bila i opet me ostavis, zbog tebe sam se unistavao i ne mogu vise zelim te nazad..." tiho je govorio gledavsi me u oci.

„sto se dogodilo? necu otici oke?" pogledala sam u njega.Ispricao mi je sve sto je znao da se dogodilo. Nisam mogla vjerovati, spasio mi je zivot? Zbog njega sada zivim...

„Hvala ti..." tiho sam rekla „ makar nisi trebao.." spustila sam glavu pogledavsi prema svojim rukama..

„morao sam, jer bez tebe ne bih mogao..." tiho je rekao „hajde spavaj treba ti odmora..."

Dani su prolazili, Justin se od operacije oporavio i doktori su ga pustili kuc, Lara je iz dana u dan umirala od dosade u bolnici makar se oporavljala, htjela je ici kuci, cekala je samo kada ce doktro uc i pustit ju na kucnu njegu.

Justin je iz dana u dan dolazio kod nje, provodio cijeli dan s njom, zaboravio je na svoju karijeru, pisao je pjesme o tome kako se osjeca , svadao se iz dana u dan s menadzerom, zaprijetio mu je da ce odustati od svega, samo je htio da ona bude sretna i da bude dobro.

Molio je doktora da ju puste kuci, da ce platit medicinskoj sestri ako mu ne vjeruju da ce se o njoj brinuti, nakon 5 dana ih je uspio nagovoriti , pustili su ju kuci, cijele dane je lezala u njegovom krevetu a on ju je sluzio. Gledali bi stalno filmove. Lari je iz dana u dan sve bilo bolje, smjela se pocet kretat, sve je islo kako treba.

On? On je bio trenutno najsretnija osoba jer je mogao biti s njom, brinut o njoj, dokazati joj koliko mu je stalo, njegovi osjecaji prema njoj su sve vise i vise rasli, nedostajale su mu njene usne , nije htio da ju povrijedi, suzdrzavao se...

A ona? Ona je cekala taj trenutak kada ce osjetiti njegove usne, uzivala je s njim, svhatila je koliko mu je stalo, zaljubila se opet u ovog kretena, makar nije niti prestala, shvatila je da bez njega ne moze i odlucila je ostati makar ne zna sto ce se sve izdogadati...

I tako su dani prolazili, Lara vise nije lezala u krevetu, uzivala je u svojem zivotu, ucila je iz zabave kuhati, cak je i kuhinju malo zapalila, ucila je mnogo stvari koje su joj se svidjele..On je odustao od pjevanja i posvetio se samo njoj, samo je htio da bude s njom sretan, radio je u nekom uredu kao pisac pjesama, zaradivao, s Larom je iz dana u dan sve vise bio sretan, priznali su si da se vole. Uselila se kod njega, zivili su sretno, nitko im nije smetao, ali znali su da to nije to.

Htio je da bude samo njegova, da ima znak da je njegova. Kupio je prsten, priredivao je iznenenadenje, ona nije nista znala....

Is this a dream, or not?Read this story for FREE!