16. "Jebeni ponos..."

Start from the beginning

Kada sam dosla u garderobu on je stajao ispred mene. Pogledala sam u njega i cekala da nesto kaze.


„moras se vratiti..." rekao je uzevsi ogrtac i pruzivsi mi ga

„zasto?" obukla sam ogrtac

„lose je, jebeno je lose, ne bih se cudio da se ubije a ti tu uzivas?" izderao se pogledavsi me u oci

„sta sve se o njemu radi? kako sam ja to ne bi pitao? naravno ja nisam bitna vec je tvoj glupi brat bitan ako si samo to trebao znas di su vrata i idi..." okrenula sam se te pocela skidat sminku.

„zasto da te pitam kad vidim da uzivas.." viknuo je

„ja uzivam? a to sto imam „decka" samo kako bi bila popularnija kojeg ne volim, i to sto sam u 3 tjedna uz povracanje mroala skinut 20 kg, to sto na dan spavam 2 sata i to sto sam dobila neke inekcije kako bi mi izravnali i povecali dijelove tijela.. to je tebi dobro? stvarno si daj nobelovu nagradu...." dreknula sam obrisavsi suze s lica

„gle nisma mislio tako mislio sam da se volite..."

„ne, shvacam sve se o Justinu radi, oke je nije bitno ja se tamo vracam kada skupim dovoljno novaca za svoj zivot i onda cu osnovat bandu ali samo ako budu cure htjele ali mislim da od tog nece biti nista, nastavit cu zivjet kao svi mladi a on ako je bio toliko dobar o ono sve unistio od mene ne treba pomoc..."

„znas kako ste jebenoo tvrdoglavi. UBIJA SE, PIJE, CAK SE DOROGIRA JER NE MOZE BEZ TEBE VOLI TE, A TI? ETO NESRETNA SI, UBIJAS SE I ZNAM DA GA VOLIS U CEMU JE ONDA JEBENI PROBLEM?" viknuo je mislim da su ga svi mogli cut

„ZNAS U CEMU JE PROBLEM? TO STO ZNAM KAKAV JE I ZNAM DA CE SE TO PONOVIT I ZNAM AKO SE TO PONOVI DA NECU IZDRZAT I DA CU ZAVSIT KO SVA MOJA OBITELJ TO MI JE....A SAD TE MOLIM DA NAPUSTIS OVU ZGRADU, MOZDA SE JEBENO VRATIM ZA MJESEC, DVA ILI VISE ALI ZNAJ DA MU NECU PRICI NIKAD I JEBENI MI PONOS NE DA!" viknula sam istrcavsi iz garderobe

„Laraa proglasavaju pobjednika moras na pozornicuuu.."Georg je vikao zamnom

„koga briga i ovako me nece odabrat i nije mi do toga...a ako me prozovu reci da mi nije dobro ipak najbolje lazes.." izasla sam zalupivsi vratima

FLASHBACK

„krades mi majce?" pogledao me na sto sam mu uzvratila pogled

„mozda.. dok sam peglala robu sam ju nasla i svidjela mi se.." nasmijala sam se

„onda dobro, vec sam mislio da si mi u ormar isla..."

„nije losa ideja mogla bi iduc put..."

„od sada zakljucavam sobu"

„hajde sjedaj da jedes pa se idem spremat..."

END OF FLASHBACK

Lezim na krevetu u toj majci koju sam mu taj dan uzela i placem, jebeni Jaxon zasto je bas sad morao doc i upropastit mi sve. Sto sam svijetu napravila da me tako kaznjava? Jos samo mjesec dana i vracam se tamo gdje pripadam.


JUSTIN'S P.O.V.

Ja sam poslao Jaxona tamo, imao je kameru sve sam mogao cuti i vidjeti. Voli me i dalje, ali najvise me iznenadilo ono vratiti cu se ali za mjesec, dva ili mozda i vise... Doci ce napokon cu ju vidjeti... Oh ne zna koliko mi nedostaje...


NOBODY'S P.O.V.


I tako su mjeseci prolazili i prolazili, Lara je zarađivala sve vise i vise i pocela razmisljati o tome da se vrati tamo gdje pripada, bojala se pogledat ga u oci. Jaxon je bio stalno s njom, davao joj savjete dok je Justin sve to slusao, cekao je trenutak kada ce doci da ju zagli makar je i sam znao da ce dobiti samar ali ju samo zeli zagrliti i reci joj da ju i dalje voli...Saznala je da boluje od leukemije, pokupila je zadnje novce i vratila se u dom gdje je provela svoje djetinjstvo....

OBAVIJEST:

Hvala vam sto ste poceli citati moju pricu, znam da sam sve popetljala, ali meni je ona tako zanimljivia, a vidim da je i vama jer vas je puno pocelo citati ju samo sam htjela reci HVALA...

i ne znam koliko ce biti nastavaka pist cu ju najvjerovatniije do 25 dijela ali ako mi se svidi nastvit cu s drugom sezonom....

Is this a dream, or not?Read this story for FREE!