Previous Page of 40Next Page

Priče iz Hiljadu i Jedne Noći

spinner.gif

Arapske priče 1001 NOĆ 

SADRŽAJ: 

SINDBADOVA PUTOVANJA 

SINDBAD POMORAC 

PRVO PUTOVANJE 

DRUGO PUTOVANJE 

TREĆE PUTOVANJE 

ČETVRTO PUTOVANJE 

PETO PUTOVANJE 

ŠESTO PUTOVANJE 

SEDMO PUTOVANJE 

ČAROBNI KONJ 

BAJKA O TRGOVCU I DUHU 

PRIČA STARCA S GAZELOM 

PRIČA STARCA S MAZGOM 

PRIČA O TRI JABUKE 

PRIČA O PAUNU, GUSKI, 

LAVIĆU I GAZELI 

HILJADU I JEDNA NOĆ 

Preveo Besim Korkut 

SINDBADOVA PUTOVANJA 

SINDBAD POMORAC 

U doba halife Harun Rašida, vladara pravovjernih, živio u Bagdadu neki nosač po imenu 

Sindbad Nosač. Bio je to puki siromašak koji je na glavi nosio svijetu 

espap i tako zarađivao svakodnevni hljeb. Slučaj je htio da je jednog pretjerano toplog 

dana prtio nešto preteško, pa se silno umorio pod teretom, oblio 

ga svega znoj, a i žega mu bijaše uveliko dojadila. Naišao je ispred kapije nekog trgovca, 

pred kojom bijaše čisto i uredno, a i sam zrak vrlo ugodan. 

Kraj same kapije nalazila se poširoka kamena klupa, te nosač na nju spusti breme da se 

malko osvježi i odmori. U isti mah udari povjetarac s kapije i donese 

oštar miris koji udari nosaču u čula pa se on svali na kraj klupe. On samo što je tu sjeo, 

iznutra začu zvuke struna i lutnji uzbudljive glasove, različite 

arapske pjesme... Začuje čak i pjevanje ptica: grlica, slavuja, kosova, golubova grivnjaša 

koji su izvodili svoje pjesme cvrkutanjem na različite načine. 

Nosač se čudom začudi svemu tome i lijepo poskoči od neke dragosti. Digne se i kroči 

korak-dva prema toj strani, najednom ugleda pred kućom veliku baštu 

i u njoj mnoštvo momaka, slugu, robova, dvorjana, nešto što se može naći samo u careva 

i vladara! A kad dopre do njega miris finih pića i jela, nosač upravi 

pogled nebu i reče: 

"Slava tebi, gospode, koji uzdižeš koga hoćeš a koga, opet, hoćeš ponizuješ! Činiš koga 

hoćeš bogatim a koga hoćeš siromašnim! Tako je, eto, neko uvijek 

umoran a neko miran i spokojan! Neko je sretan a neko poput mene..." 

A zatim nastavi u stihovima: 

Koliko li jadnika počinka nema 

a on u hladovini najboljoj leži! 

Sve mi gore udarce nosi sudbina 

Moj je tovar uvijek sve teži i teži. 

On je sretan ne stiže nesreća njega, 

ja u zlu se praćakam k'o riba u mreži. 

Ugodnošću on je obdaren i čašću 

pred njim su sva jela i napici svježi. 

Što sam ja to, on je, a ja, što i on 

Kap smo ista; tek od mene bježi - 

To je, eto, razlika koja nas dijeli. 

Sunce sija za njega, a za mene sniježi! 

Kad izreda te stihove i iskiti pjesmu, spremi se polako uprtiti tovar i polako krenuti, ali u 

isti mah ispade pred njega na kapiju mladoliko i naočito momče 

lijepa stasa i u gizdavoj odjeći, uhvati nosača za ruku i reče mu: 

"Hajde uđi i popričaj malo s mojim gospodarem, on te zove!" Nosač nije bio rad da zalazi 

unutra ali mu ono momče ne dade drugačije, te on onu balu ostavi 

u predvorju, kod vratara, i s mladićem uđe u kuću. Već na prvi pogled opazi da se nalazi 

u sjajnoj palači koju je krasila veličanstvenost i ljepota. Uđe 

u veliku dvoranu i preletje očima uzduž i poprijeko - kad li u dvorani sve ugledna 

gospoda i visoki gosti! Tu su sve vrste cvijeća, sve vrste mirisa, različite 

zakuske, cijelo brdo kojekakvih vrsta prekrasnih jela, voća, pa vina od najplemenitije 

vinove loze, najposlije, tu su i lijepe robinje, i različiti instrumenti. 

Gosti posjedali redom, naokolo, prema časti i dostojanstvu, a u samom pročelju sjedi 

krupan, dostojanstven čovjek koga su brojne godine, vidjelo se to 

dobro, mlatnule po zubima prednjim; imao je divne crte lica i lijep oblik tijela, a na 

njemu su bile vidljive gordost, ponos, čast i dostojanstvo. 

Iznenadi se nosač kad sve to vidje i odmah pomisli u sebi: 

"Bog mi i duša, ovo je zacijelo neka rajska bašća ili će biti da su dvori nekog vladara ili 

cara!" 

Pribra se brzo pa ih uljudno pozdravi i poljubi zemlju pred njihovim nogama a zatim se 

ispravi i osta pognute glave stojeći pred njima. Domaćin mu otpozdravi 

lijepim besjedama i dobrodošlicom, a onda ga pozva da priđe bliže i da sjedne kraj njega. 

Nosač priđe i sjede a domaćin ti odmah stavi pred njega onih 

slasnih i raznovrsnih jela. Prihvati se nosač i počne jesti i jeo je dokle god je mogao. Kad 

se najeo, opra ruke, zahvali Allahu na davanju i domaćinu 

na ljubaznosti i časti. Domaćin mu ponovno iskaza dobrodošlicu i reče: "Bio ti srećan 

današnji dan, kako se zoveš i čime se baviš?" 

"Ime mi je, gospodaru", kaza on - "Sindbad Nosač. Nosam na glavi svijetu što god treba i

Previous Page of 40Next Page

Comments & Reviews (1)

Login or Facebook Sign in with Twitter


library_icon_grey.png Add share_icon_grey.png Share

Who's Reading

Recommended